Jelušić upozorila nadležne: Haos na plaži Mogren

“Posljednji orijentiri Budve, ključni za njen dalji održivi razvoj, ne prestaju da se graditeljski napadaju. Tako je javnost Budve iznenađena fotografijama druge plaže Mogren, sa velikom krčevinom za kolski prilaz sa magistrale. Navodno je čitav poduhvat „pokriven“ dozvolama i dokumentacijom, ali treba istaći da je po Prostornom planu priobalnog područja (inače jedini „živi“ plan iz 2015) druga plaža predviđena za park šumu. Po tom planu nema ni tvrđave (Fortice) Mogren ni vraćanja crkve, ni rušenja i ponovne gradnje Kupališta, a posebno ne sa putem kolske širine od magistrale i to preko tuđe neeksproprisane zemlje. Međutim, da bi se nekome eksproprisala zemlja, jedini zakonski osnov je da postoji DUP, a DUP-a nema ni za tvrđavu Mogren ni za kabine”, navela je Jelušić u dopisu.

Jelušić ističe da je riječ o zemlji budvanskih porodica Antoniola, Slovinića, Medina, Rađenovića, Klopana, Pjerotića i drugih.

“Pojedini su još 2004. podnijeli zahtjev za restituciju, a u tom slučaju postoji zabilježba spora i na tom zemljištu se ne smije ništa raditi, kako i stoji u Zakonu o restituciji. Zakupcima objekta na drugoj plaži je isti izdala HTP Budvanska rivijera. Zakupci će navodno obnoviti objekat u istim gabaritima, ali treba istaći da o tome nije tražena saglasnost od JP Morsko dobro, iako se sve odvija doslovno „na pjeni od mora“. Dakle, mimo bilo kakve restitucije i Zakona o morskom dobru, Budvanska rivijera 30 godina iznajmljuje ove objekte, a sada još ruši i gradi, nastavljajući da ubira zakup (koji bi po pravdi, a nadajmo se jednom i po pravu, morao da pripada vlasnicima zemlje)”, navodi Jelušić i dodaje:

“Vrijedni resursi kao što su obe plaže Mogren i pripadajuće im padine, kao i tvrđava Mogren, svakako treba da budu valorizovani i povezani, ali na način očuvanja ambijentalnih ljepota i prirode, koja je vlasništvo svih građana ove države, bez obzira što nisu i vlasnici zemlje (koji inače moraju biti obeštećeni ukoliko se jedna ovakva ambijentalna vrijednost želi sačuvati). Na plažu Mogren nije se smjelo „udariti“ ni u prethodnih 30 godina, a javnost se sjeća urbicidnog plana Atlas grupe koji je trebalo da potroši svu rezilijentnost ovog prostora neophodnog za održivi razvoj budvanskog turizma. Nažalost, od 2008. kada je komisija za restituciju prešla u Bar, nijedan slučaj nije riješen. Taksativno, vraćeno je zemljište jednom građaninu u Lučicama, jednom u Momišićima i vraćeno je Vladanos svim vlasnicima. Tako nastavlja da traje uzurpacija zemljišta koje nije privedeno namjeni i da se krše ljudska prava vlasnika”, ističe Jelušić. Predstavnici Opštine Budva, kako daje, su u više navrata najavili obnovu crkve Sv. Antuna, ali je tužno ako te najave treba da „prekriju“ krčenje park šume nesravnjene ljepote.

“Inače, dovoz materijala na ovu lokaciju, pa i za crkvu, mahom je išao morem. Staza je postojala između tvrđave i plaže, ali nikada kolska i čak je ni austrougarska vojska nije smjela koristiti kada hoće. Današnje objašnjenje da je u pitanju „vatrogasni put“ je naprosto smiješno, jer cijeli grad nema adekvatne prilaze za vatrogasna vozila, a ima ga baš druga plaža Mogren. Podsjećanja radi, dio prve i druge plaže Mogren je kupio Ivo Rađenović i prije 1941. formirao kupalište na obje plaže, izgradivši kabine od dasaka (dok njegovih 20 nasljednika danas nemaju pravo da drže plažu svog djeda). Poslije rata je izvršena nacionalizacija, a hotel Avala je izgradio prelijepe kabine sa restoranom i velikim terasama. Radio ih je arhitekta Matulović iz Dubrovnika i bile su lijep primjer ambijentalne arhitekture.Kultura kupača je bila takva da su se zakupljivale kabine za presvlačenje. Crkva Sv. Antona se nalazila odmah do imanja Iva Rađenovića. Obnovljena je i izgrađena materijalom dopremanim morskim putem 1901. Minirana je 1952., ali na toj parceli nije nikad ništa građeno i taj plato stoji i danas. Od kada je krenula privatizacija plaže Mogren je u problemu da bude devastirana i zato apelujemo na sve involvirane institucije da hitno donesu naređenje o vraćanju prostora u prvobitno stanje pošumljavanjem i eventualnom obnovom stare staze, a do restitucije i konačne zakonske zaštite ovog prostora da onemoguće graditeljski napad na Mogren, izuzev dovoza/odvoza materijala vodenim putem. Zaključuje se u dopisu.